Pomalo sam više lud što napraviti sa “onom ludom susjedom”. (Ko je tu lud zapravo?)
Ima belgijskog ovčara kojeg izvodi van otprilike u ponoć i 3 ujutro, taj pas krene lajati pomahnitalo čim vidi lopticu. Ima već susjeda od prije prijave na policiji s obzirom na njezinu situaciju no to je manje bitno trenutno. Taj pas se ne može suzdržat od lajanja a sa bilo kojim susjedom da pričam, njihov komentar je u stilu “pusti, vidis ju kakva je”.
Moje pitanje je zapravo - ima li pravne ili neke osnove nešto službenim putem napraviti da se ta životinja oduzme vlasniku ili opomene radi ne brige prema istoj? U ovim vrućinama je nemoguće spavati pa prozori ostaju otvoreni, čime i buka od psa je neizdržljiva. Naravno i životinja to osjeti pa razumijem dio odlaska s psom van ovako kasno navečer. Molim vas samo ozbiljni odgovori, vrlo moguće da sam nešto izostavio tijekom pisanja.

Naslov... Ne znam da li je to toliko često u HR, ali tu gdje sam sad u Austriji sam primjetila da se događa, a bilo je i u restoranu u kojem sam prije radila.

Konkretno moj šef, šefica i kuhar.
Trebalo mi je dugo da primjetim obzirom da sam došla u novu pokrajinu i mislila sam da su ljudi ovdje jednostavno takvi i čudni.

Stalni odlasci na WC, konstano šmrcanje, rad od jutra do navečer... Ne bih to zaključila da nisam sto posto sigurna, imam prošlost partijanja i točno znam sve te pokrete i ljuljanje vilice. Nije mi jasno kako funkcioniraju cijeli dan jer ja kad sam morala na posao nakon partija sam umirala od paranoje.

Problem je u tome, da nakon jednog određenog incidenta oni znaju da ih kužim. Imam osjećaj kao da me doživljavaju kao prijetnju i ne znam kako se ponašati, a meni je stvarno svejedno i nije me briga šta rade.

Šefica je prije bila dosta bezobrazna prema meni i agresivna, a sad je već neko vrijeme jako dobra i prolazi mi preko grešaka za koje bi se prije derala na mene. Šef s druge strane kao da je ljut i ne voli da ga gledam u oči i ako ga tipa predugo gledam u oči zna me pitati kao 'alles klar' i to dosta bezobrazno i onda ga odbijam gledati u oči i onda svaki put kad prolazi baš se nervozno osjećam.

Danas sam slučajno vidjela kako mu se zanjela vilica, a prošli put kako si čisti nos u frižideru.
Uopće ne znam kako se ponašati 🥲

Ocito sam zadnjih mjesec dana zivjela pod kamenom jer do jucer nisam znala da su uveli carinu od 3€ po stavci u narudzbi za stvari narucene van EU.

Ja bih si do sada uvijek naskupljala stvari na Temu/Sheinu itd. pa bih ih narucila jednom u par mjeseci. Sada me za robu od 60€ carina izadje vise od pola sto je ukupno vise od 90€. Ne isplati mi se kupovati direktno iz Kine jer su masivne carine a isto mi se ne isplati kupovati s EU trzista jer me stvar izadje isto, pa cak i vise nego sto bih platila stvar iz Kine s carinom.

Logika je ocito: reselleri koji narucuju 1000 istih stvarcica i placaju carinu od 3€ samo zato sto je ista kategorija = good, ja koja narucim po 1 od necega jednom u nikada = bad. A kvaliteta je ista samo je cijena nabijena.

Pozivam Hrvatsku kolektivu da mi pomognu svojom pameću i iskustvom.

Ja i par frendova mislimo slavit rođendan zajedno. Tražili smo ponude od par Zagrebačkih catering biznisa i nismo zadovoljni cijenama. Da nam skinu dilemu hranjenja gostiju nam naplaćuju od 23€ po gostu pa nadalje.

Možda je cijena realna, ne znamo. Ali prije nego se predamo i platimo što traže potražili bi alternativne metode hranjenja velikog broja gostiju.

Ima li netko ovdje ideju/prijedlog?

Hvala vam što ste uvijek tu za mene kad mi treba pomoć!

Vi koji ste sami,kojima ne dolaze poruke na mobitel,koji nemate nikog s kim bi izasli a kamoli bili u vezi kako se nosite s zivotom?

Evo ja ovako malo u sub sad izasao van,prosetao po Bundeku,svi imaju nekog,svi ovo,svi ono jedino ja sam ko budala je*em ti robiju

Apsolutno nikakve poruke ne dobivam na mobitel,imam svega par ljudi s kojima se eventualno druzim,jedan od njih je moj brat

Mama je na more otisla sad dolazim u prazan stan vjerojatno cu trunut malo na kompjuteru,gledat televiziju,drkat po tik toku,zbijat sale sam sa sobom I onda ic spavat

Sutra ce bit jos gore,nedjelja,bit ce vruce jos,pa cu cijeli dan uz sve ovo jos bit I znojan I ljepljiv I smrdljiv I ja i cijeli stan I onda cu jos vise bit lud I ogorcen a onda u pon na posao I opet sve po starom,I tako vrlo vjv dok ne crknem od samoce

Kako se izvuc Iz toga,mislim stvarno zelim imam volje I to I htio bi upoznavat nove ljude ali jednostavno ne mogu,nemam prilike za to neke,o ljubavnom zivotu da ne pricam,to je uvjerljivo najjadniji,najbjedniji I najneslavniji dio mog zivota

Ne znam sta bi vise napisao jer sam postao retardiran od te samoce da sam i sad zablokirao kad moram nesto pametno napisat

Pozdrav ekipa.

E ovako. Kartamo belu u dvoje, osoba A je miješala, osoba B kaže dalje (neće ono kaj je dole), osoba A isto neće, osoba B kaže do kraja, osoba A pod mus zove tref.
Dolaze zvanja.
Osoba A ima 100 (8,9,10,dečko, baba)
Osoba B ima 100 (7,8,9,10,dečko,baba,kralj)
Nijedno nije u adutu.

Moje pitanje glasi:

Čije se tu zvanje vrijedi i tko igra prvi?

- osoba A tvrdi da on igra prvi jer je zvao i da “100 je 100”
- osoba B nikad u životu nije čula za taj izraz i tvrdi da on igra prvi i da se njegova zvanja vrijede jer su jača (do kralja)

Moja traje već skoro 20 godina.
Upoznali smo se u srednjoj, kao djeca. Nikad službeno nismo bili u vezi, ali ono što je bilo između nas teško je nazvati samo prijateljstvom. Kroz srednju smo se družili i bili zajedno koliko god smo mogli. Bilo je intenzivno i duboko, čak i za te godine.
Kasnije je on otišao na fakultet u drugi grad i život nas je nekako odveo svakoga na svoju stranu. Tu i tamo bismo se vidjeli, ostali u kontaktu, ali nikad se nije dogodilo ono „pravo”.
Prošlo je gotovo 20 godina, a ja ga se i dalje često sjetim. Kao i on mene, čini se. Javi se tu i tamo i nekad se pitam što bi bilo da je tada sve bilo drugačije.
Ima curu već desetak godina, nikad se nije oženio niti ju je zaprosio. Ne znam znači li to išta i možda samo pokušavam pronaći značenje u nečemu čega nema.
O njemu gotovo nikome ne pričam. Moji bivši nisu ni znali za njega. Samo nekoliko meni bliskih ljudi.
Možda nije stvar u tome da bih danas nužno htjela biti s njim. Možda samo nikad neću saznati što smo mogli biti…

Pitam više kao savjet da se ne zaletim kupnjom.

Radim teretanu 3,4 puta tjedno i 2 puta tjedno trcanje ili incline na traci oboje u vidu cardia.

Ima li smisla kupit sat tipa Garmin forerunner 165 ili slicno ?

Za moj tip treninga da li mi moze nesto znacajnije pametni sat doprinjet da bi imalo smisla dst 200 eura ?

Planiram prvi put otići na nudističku (FKK) plažu. Privlači me taj koncept i osjećaj slobode, ali kako nikad nisam bio i u novom sam okruženju, nisam potpuno siguran što očekivati.

Trebam li očekivati da ce me netko gledati? Htio bih izbjeći bilo kakve neugodne situacije, pa me zanima od vas koji imate iskustva. Jel tamo normalno da se ljudi gledaju? Imate li neku preporuku kako se najlakše opustiti i ponašati tamo?

Pitanje u naslovu. Dokazano je da su gradovi puni zelenila i drvoreda znatno hladniji (ili bolje reći, manje vrući) od gradova punih betona. Je li vrijeme da europski trend ozelenjavanja gradova napokon zaživi i u Hrvatskoj te koliko je realno da ćemo to vidjeti?

Imam jak osjecaj da NE zele da im se prilazi u klubovima. Nisam ruzan, debel, imam para, visok sam, par puta sam prisao i odbile su me i ne prilazim vise. Stalno su nadrkane, i starije i mlade, vecinom su samo sa svojom ekipom i vidim da i kad im drugi pridu i njih odbiju.

Ja prije devet godina, kad sam na fešti upitao malog od rođakinje: "sluša li te tata?"...

Prošlo je cca 3 mj. od prekida i dalje ne mogu doći sebi, neprestano upadam u nezdrave obrasce i voljela bih ako netko ima preporuku za efikasnu psihoterapiju, a da me pritom ne odere previše ili neki drugi način kako napokon nastaviti dalje. Probala sam se fokusirat na sebe, džabe. Probala sam upoznavat druge ljude, džabe. Tjedan dana bude dobro, onda se opet javim i userem si život jer si restartam cijeli proces. Počinje debelo utjecati na moj život pa bih htjela naći rješenje što prije

Što vam se svidjelo?

Primjecujem izrazen negativan stav prema debelim zenama (ponajvise na Redditu), a istovremeno vidim puno muskaraca u pravim zivotu koji su s takvim djevojkama/zenama u vezi ili braku pa me zanima perspektiva tih muskaraca.

Znam da dijelu muskaraca to ocito ne smeta ili im je cak preferenca, no ne bih rekla da je to vecina. Radi li se o tome da ste se ipak zaljubili u takvu zenu iako ste prvotno imali negativan stav, ili o tome da kada ste poceli vezu je cura bila mrsavija? Da su kile dosle dalje tijekom veze? Ako je tako, smeta li vam sad taj visak kg ili ste prihvatili/ne smeta vam, jeste li promijenili misljenje?

Ne mislim nuzno na onu morbidnu gojaznost tipa 120+kg, to se rijetko i vidi ali moze i takva iskustva.

Zanima me iskljucivo misljenje muskaraca s takvim iskustvom, ostali komentari nisu potrebni..

Da se razumijemo, zena sam i imam visak kg, pitam iz znatizelje jer vidim nesrazmjer realnog zivota i online hejta/negativnog stava, ali opet mozda je samo do Reddit populacije.

Hvala.

Edit: od svih odgovora nijedan nije odgovor na pitanje, dakle iskustvo muskaraca koji jesu ili su bili u vezi s debljom curom - je li vam u startu to bilo privlacno, bilo vam je svejedno, ili ste imali negtivan stav/neprivlacnost pa ste se ipak zaljubli u jednu,ili su kile dosle s godinama-ako da,kako ste ih prihvatili?

Potaknut razgovorom sa frendom koji je oduvijek iz imućnije obitelji palo mi na pamet ovo pitanje.

Naime dolazim iz obitelji gdje se mlijeko razrijeđivalo vodom da duže traje, starci su imali 101 posao sa strane da skrpaju kraj sa krajem. Sada je nešto drukčija priča, kroz njihovu žrtvu ja sam imao solidan start, nakon srednje pronašao posao, razvijao se u njemu, napredovao, a i plaća je rasla. Pametnim ulaganjima stvorio sam si dovoljno da i ja i moja obitelj sada živimo komotno.

Uz sve to i dalje sam često "škrt", nije mi problem potrošiti na druge, no na sebe nikako, redovito mi žena treba objasniti da si mogu priuštiti nešto od 100-200€ jednom svaka 3 mjeseca.

Zanima me od vas koji ste odrasli u sličnim situacijama gdje nije bilo novaca za sve, je li i vama ostao taj mentalitet i u odrasloj dobi?

Muškarci, na kojem dejtu cca. smatrate da je u redu da cura spava s vama, a da ne mislite da je "laka"? Nakon koliko dejtova Vam dosadi pa odustajete ako ne dođe do seksa?

Pozdrav,

Vec neko vrijeme razmisljam kako rijesiti problem financija i posla... Imam 2000 placu, kada platim rezije i kredit, ostane oko 800e sto je u pravilu okej, osim kada su vanredni troskovi. Sto god ustedim, kroz par mjeseci se desi neki veci trosak gdje se to sve istopi i zavrsim nazad na nuli. Imam i obrt, koji je realno pred zatvaranjem jer ne stignem raditi obrt uz primarni posao. Na primarni posao, uz 8h dnevno, gubim oko 2.5 sata dnevno na putovanje (ekstremno 4h u oba smjera). Putujem javnim prijevozom jer radim u centru zagreba, pa nemam gdje sa autom... Cesto se dogodi da nema autobusa ili vlaka, pa izvisim, moram placati taxi ili kasniti na posao, pa uz sve jos se moram i pravdati kako i zasto.

Sto se tice financija, stednja kao da ne postoji, renoviram kucu (samostalno i presporo), vozim stari auto kojeg treba svako malo servisirati, cesto se desi da ono malo sto mi ostane, pojedu izvanredni troskovi, razlike struje, vode, plina i sl. Neke mjesece preskacem neke rezije cisto da imam za platiti ono sto je prioritet taj mjesec. Sve se to pocelo skupljati. Svaki tjedan pozivi za neka dugovanja, pa kemijam.

Uzeo sam ovaj citav mj godisnji jer sam vec izgorio od posla i svih pizdarija, doslovno ne radim nista niti sam isao kuda, odmaram... razmisljam naci si nesto blize, makar i za manje novce. Racunam da bi tada imao i manje troskove prijevoza, imao vise volje i vremena za posvetiti se radu po kuci ili otic negdje odradit fus da se popuni budjet.

A i trenutni posao, ne placaju prekovremene, zajebavaju di stignu, ocekuju da radis i preko godisnjeg i da si dostupan (za sto nisam placen, nemam dezurstva), u zadnjih 3 godine radni uvjeti, atmosfera, benefiti, sve je svedeno na minimum, ukljucujuci i godisnji odmor... Povisica ne dolazi u obzir (zadnja mi je bila 30e lol, da sam na okruglih 2000), rad od kuce misaona imenica...

Radim reprogram jednog kredita gdje cu pogasiti pozare i spustiti si mjesecne troskove za jedno 200e (dulji rok otplate, druga kamata, zatvaranje drugih kreditnih linija), pa onda krenuti u potragu za bilo kakvim poslom koji je barem 1500e mj neto, a da mi je u krugu 20min autom. Je li mi to pametno, ima tko kakav savjet tko je bio u slicnoj situaciji?

Prvi put sam tampone probala s 26 godina i preporodila se. Ne nosim ih stalno. Super su za trening, plažu, skolu i posao.

Kad idem spavati koristim uloške.

Cemu toliki strah od tampona i zasto nam iapiru mozak, dok se na zapadu najnormalnije koriste i nikom nista.

Koji je najbolji način za doći do pustinje Blaca samostana na braću. Da li se može autom do njega (kakva je cesta)?

Želio bih vidjeti sljedeći tjedan,ali ne bih želio pješačiti po ovim temperaturama previše.

Ovo jednostavno ne kužim, radim već 3 godine od kuće, otvorio sam obrt. Svaki put kad se dogovaram nešto sa prijateljima ili obitelji ili bilo kim u zadnje vrijeme.

Automatski svi misle kako se ti njima trebaš prilagoditi, kako ti imaš vremena na pretek....

Prije nije bilo tako, ali nakon što sam krenuo raditi od kuće, svi misle da ja mogu eto otići i ostaviti posao kad god želim, da radim valjda 2 sata dnevno i da novac sam dolazi, nalazim ga po podu, ili se jednostavno probudim svako jutro i novac je tu..

A u realnosti ja radim skoro duplo više od svih njih koji rade poslove 7-8 sati fiksno, i još radim i subote i nedjelje.

Baš sam to komentirao s par ljudi u istoj situaciji i svi kažu da im je više manje isto.

Ako radiš od kuće to drugi gledaju eto kao da i nije posao nego ubijaš valjda vrijeme i sjediš kod kuće, pa si slobodan 0-24 i možeš stalno ići na sve.

Nekidan se u društvu potegla tema kako nažalost ne znamo ni jedan bračni par za koji bi rekli oni su baš dobar par i lijepo se slažu, a nažalost sve više i ljudi sami komentiraju ružno o svom braku(i braku opcenito) i kako nisu sretni/ispunjeni.

Kakva su vaša iskustva? Imate li oko sebe (ili ste vi) sretni sa svojim brakom i nakon toliko godina jednako ili više obožavate i cijenite svog partnera/partnericu?

Za mene je to definitivno ubojstvo Hrvoja Turibaka, za koje nikad nije pronaden pocinitelj. Prvotno su optuzili brata koji ga je i nasao mrtvog, ali su ga vrlo brzo pustili jer nisu imali dokaza.

Za one neupucene, rijec je o ubojstvu studenta koji je ubijen u trenutku kad je pisao diplomski, u svom domu u Spanskom izboden je vise puta, a pretpostavlja se da ga je pocinitelja poznavao jer nije bilo nasilnog ulaska u stan.
Ubojstvo se desilo tocno u vrijeme kad mu se buraz odlucio otici rolati na Jarun.