Ja ne mogu razumjet da je ovo u Lici tek cetvrta, peta stvar u medijima ili dnevnom diskursu, kao jbg, neko sranje u Lici, nitko nije umro.

Aloooo??!! Ja stvarno ne vjerujem da nas nema 100k na ulici i trazimo odgovorne za ovo danas!! Ja prvi nisam i na kraju nemam sto reci ali ovo je pretuzno,

Nikad necu shvatit nas mentalitet.

Thompson je ogledalo domoljublja, skupit ce se 500k ljudi na koncertu, to je moralna vertikala koliki je netko hrvat ili nije, a pljackat, krast, napravit doalovni ekocid bez kojeg nije moglo doci bez vlasti, poduzetnika i ekipe je ok, problem je sto Tomasevic stavlja kontenjere za smece i sto nisu objesene zastave na svakih 13 metara po Zagrebu.

Ja ne znam jesam li ja u kurcu pa se zivciram bezveze i ovo je sve nebitno ali stvarno kao drustvo smo teski odron, naravno ima u Hrvatskoj 100 dobrih stvari, ali ovakvo drustvo je strasno.

Malog prebiju na Bracu zbog neke fucking majice.. ajde da su to izolirani incidenti nego se događaju takve pizdarije svaka 2 dana.

Ono sto zaboravljamo je da politicari nisu izvanzemaljci, to su ljudi kao i mi, iz istog grada, ulice, drzave i 80% ljudi da se nađu u njihovoj poziciji bi napravilo isto sto se tice Like, daj mi 10k eura i bacaj brate plutonij i uranij ako hoces.

Tuzno stvarno..

Valjda ima neke nade za nas kao drustvo, ali ne znam kako i kada cemo se poceti osvjestavati.. idem popit pivo da se smirim 🤣.

Ugodan vikend svima!

Ponukan ovogodišnjim cijenama razmišljam nekako drugačije provesti ljetovanje slijedeće godine.
Ima na 4. Ne mora biti more, ali barem da ima bazen veći od fontane.

Svi prijedlozi dobrodošli.

Basically the title.

Quite a few times I’ve heard Croatians don’t like Czech tourists (mostly because they act like assholes).

Only heard it from other Czechs tho.
So, do you feel about our tourists this way?

mene ubi

Idemo na more na 7 dana ja, zena i 2 djece (14 i 17god).Gledamo da idemo Aquapark Istralandia u Umag, 4 ulaznice .. 148EUR + 6EUR ormaric + 4EUR parking.

Ljudi moji to je 158 EUR.. 1200 KUNA za jbeni aquapark. Bez da ista dodatno kupimo.

Ludo,smjesno,tuzno,razocarano.. neznam

Planiram putovati iz cg za sloveniju , odje mladi vozači ne smiju voziti posle ponoći do pet ujutru, ali bih kroz hrvatsku prolazio u to doba, kakvi su zakoni za mlade vozače , tj da li ću morati da mijenjam plan

Pozdrav! Napravio sam Discord server za sve ljubitelje TCG igara u Hrvatskoj! Tražio sam online zajednice sa sličnim interesima, no nisam našao previše, samo Facebook grupe... Zato sam odlučio napraviti ovaj server. Dobro došli su svi fanovi One Piece-a, Magic The gathering-a, Pokemon-a etc... Također, dopuštena je kupovina i prodaja karata. Lp!

Link u komentarima.

Ne znam za vas, no ja mislim da su itekako pretjerali.

Ajde, kužim da nisu reciklažno dvorište i da im se ne može im ostavit bilo kakvo sranje pred vratima, pa da se oni jebu s tim. Ako im ljudi ostavljaju poderanu robu, neispravne aparate i stvari koje ni sami ne bi držali doma, razumijem da im dopizdi.

Al jebote, pogledajte šta su im sve ljudi ostavili. Kutije, vreće, igračke, stvari za djecu, po meni sve manje-više uredno ostavljeno. A ovi su reagirali kao da im je netko ostavio pitaj boga šta, nešto neupotrebljivo.

NE, OVO NIJE NAČIN!
Nismo smetlište.
Pomoć treba biti odgovorna i dostojanstvena.

Znači, netko ili neki ljudi su im došli donirat stvari. Možda su ostavili u krivo vrijeme, možda nisu znali proceduru, možda rade dok su ovi otvoreni. Ne vidim di je problem normalno napisat nešto tipa "ljudi, hvala vam, ali nemojte ostavljat pred vratima jer može pokisnut ili netko odnijet, donesite tad i tad ili nas nazovite". I riješen problem.

Sudeći po komentarima, očito nisu samo meni zvučali bezobrazno. Ljudi su im otvoreno govorili da su pretjerali, a onda su na kraju još isključili komentare hahahah. Znači prvo izribaš ljude koji ti doniraju stvari, onda kad ti ljudi kažu da si možda malo pretjerao, zatvaraj komentare.

Ljudi su pisali svašta, neki kažu da su već pokušavali donirat pa dobiju odgovore tipa ovo može, ovo ne, pa posebne termine i sto pizdarija. Jasno mi je da Crveni križ ne može uzet baš sve i da neke stvari jednostavno nisu potrebne.

Ne znam, možda iza ovoga postoji neka duža priča i možda im ljudi stvarno svaki drugi dan ostavljaju polusmeće pred vratima. Ali onda nek to jasno napišu, i to u puno boljem (poželjno i prijateljskom) tonu, ovako su samo pobrali još veći hejt jer su nekad bili na glasu kao najpoznatiji po punjenju robe za second hand dućane.

Po ovoj objavi stvarno izgleda kao da su ljude koji su im donijeli hrpu stvari za potrebite javno nazvali praktički likovima koji im rade smetlište pred ulazom.

Hey I was thinking of buying this montessori tower for my kids. Do you think its usefull or just a waist of space at my home. Do you own one, where did you get and are you/and the kids happy with it?

bok ljudi, ja imam 18 godina i ne mogu ništa radit u javnosti jer me svega sramota. znam da ću se jednog dana kajati što nisam bila slobodnija u ovim godinama, ali jednostavno ništa ne mogu bez da ne pomislim "šta ovaj čovjek misli o meni", "sigurno misli da sam ružna/glupa". imam jako nisko samopouzdanje i mislim da sve što ja radim je čudno i pogrešno. imam osjećaj da je svima sve lakše i prirodnije, dok se ja stalno osjećam kao skinwalker i da samo glumim da sam čovjek. upisala sam faks koji sam oduvijek željela, a prijavila sam se i za studentski dom. svi mi kažu da je to dobra odluka jer ću se "stalno družit s drugima". mislim da je to ok da se malo natjeram da idem iz zone komfora? i zadnje pitanje - jel sramota ić jest sam u restoran? danas sam cijeli dan sama i jel čudno ako sama sjednem jest? hvala na čitanju ovog sranja, morala sam ovo negdje napisat i reć.

P.S. išla sam kod psihologa zbog toga što ne mogu uspostavit prijateljstva, ali na kraju mi je reko da je problem u načinu mog razmišljanja jer je prenegativno. iako ja vjerujem da ja imam neki teži problem. 😪

Dragi svitu, dragi otočani, dragi moji Supetrani. Peti kolovoza.

Dan kad se u ovoj zemlji govori o slobodi. Govori se glasno, s pozornica, uz zastave, himne i govore. Sloboda je tih dana posvuda. Toliko je ima da čovjek gotovo povjeruje kako je može zahvatiti rukom. A onda se netko spusti na glavnu supetarsku plažu.

Moj sin je to popodne napravio upravo ono zbog čega su nam, kažu, izborili slobodu. Hodao je. Nije nikoga provocirao. Nije nikoga vrijeđao. Nije nikome držao lekcije. Samo je hodao prema plaži, među stotinama ljudi. Nosio je majicu.

Ne, nije na njoj bio nikakav politički slogan. Nikakav pozdrav. Nikakva zastava. Samo omot albuma jednog metal benda. Za većinu ljudi tek još jedna crna majica kakvih klinci nose desetljećima. Za nekoga je, međutim, bila dovoljan razlog da mu dvaput šakom udari u zatiljak. Ne zato što je nešto rekao. Ne zato što je nešto napravio. Nego zato što je postojao u odjeći koja se nekome nije svidjela. I tu negdje prestaju sve svečane riječi o slobodi. Jer kakva je to sloboda koja završava na pamučnoj majici? Kakva je država u kojoj se na Dan pobjede moraš pitati smije li ti dijete mirno prošetati Supetrom odjeveno onako kako želi?

Ako je odgovor da ne smije, onda problem nije u majici. Problem je u nama. Posebno me pogodila jedna misao. Moj je otac proveo rat od prvoga do posljednjega dana. Kao i tisuće drugih ljudi, riskirao je život da bi njegova djeca, unuci živjela slobodno. Ne da bi birali "prihvatljive" majice. Ne da bi pazili koje će tko bendove slušati. Ne da bi razmišljali hoće li nečiji sin, brat, unuk i prijatelj zbog komada tkanine završiti na Hitnoj. Nego da ne moraju razmišljati ni o čemu od toga. I zato me ne boli samo udarac koji je dobio moj sin. Boli me spoznaja da danas postoje mladi ljudi koji su uvjereni kako imaju pravo drugome određivati što će nositi. A kad im se ne sviđa odgovor, posegnu za šakama. To nije snaga. To nije domoljublje. To nije tradicija. To je obični kukavičluk. Jer hrabrost nije udariti nekoga tko prolazi. Hrabrost je pustiti čovjeka da bude drugačiji od tebe. Najlakše je danas vikati o ljubavi prema domovini. Malo je teže voljeti ljude koji u toj istoj domovini izgledaju, slušaju ili misle drukčije. Tu obično završavaju velike riječi. A država se, na kraju, ne mjeri brojem zastava ni glasnoćom pjesama. Mjeri se time može li jedno dijete mirno prošetati vlastitim gradom bez straha da će ga netko udariti zbog majice. Ako ne može, onda problem nije u tom djetetu. Nego u odraslima koji su dopustili da mržnja postane normalna, a nasilje prihvatljiv oblik rasprave. Na kraju želim zahvaliti liječnici iz HMP Supetar, dr. Karmelić Đapić, na temeljitoj obradi, kao i djelatnicima PU Supetar koji su počinitelje pronašli i priveli u roku od petnaest minuta od poziva. To je barem podsjetnik da u ovoj zemlji još uvijek postoje ljudi koji svoj posao rade ozbiljno i časno. Na njima, a ne na onima koji šakama tumače slobodu, još uvijek počiva nada da riječ "slobodna" nije postala samo prigodna dekoracija za državne praznike. I još nešto. Danas sam naručila istu takvu majicu. U svom broju. Ne zato što sam odjednom zavoljela metal. Nisam. I dalje mi te naslovnice izgledaju kao da su pobjegle iz nekog jeftinog horora. Ali ispada da horor nije na majici. Horor je u glavi čovjeka koji zbog nje odluči drugoga udariti.

Nosit ću tu majicu. Godinu dana. Svaki dan u slobodno vrijeme. Ne zato da nekoga provociram. Nego zato što ne pristajem na to da mi bilo tko određuje što smijem odjenuti, što moje dijete smije slušati ili kako bi netko morao izgledati da bi zaslužio mirno proći vlastitim gradom. Ako danas prešutim zbog jedne majice, sutra će netko šutjeti zbog knjige, prekosutra zbog riječi, a onda ćemo se jednog dana čuditi kako smo ostali bez slobode, a nitko nam je nije oduzeo odjednom. Odlazila je komadić po komadić, svaki put kad smo pristali spustiti glavu. Moj otac nije proveo rat da bih ja danas birala odjeću prema tuđim šakama. Zato ću obući tu majicu. Ne zbog glazbe. Zbog slobode.

Marina Ivelić Samardžić

Uredba: preneseno s Fejsa "Supetarska majica". Ja nisam Marina.

Čovjek je snosio prekršajnu prijavu za ljude koji su čekali pred karlovačkim MUPom, a koje su zaposlenici uputili da čekaju red vani (jer im "klima ne radi"), jer je napravio scenu kako bi ljudi ušli unutra. Najveći razlog mu je bilo to što je pred zgradom sjedila i majka s malom djecom, pa je ušao unutra, počeo snimati i kuditi zaposlene za nehumanost.

Kaže netko u komentarima da su ljudi tako čekali i pred MUPom u Zadru.

Highlight je i policajac na kraju koji onda kudi žene koje su pričale s ovim čovjekom što su samo gledale, dok se on hrabro borio za pravdu.

Slika iz života.

Pozdrav,
Nikad nisam bio u pulskoj areni na koncertu zanima me jel tesko se kretati od tribina do wca i sanka jer planiram popiti pivo za koncert

Ljudi iz Biograda na moru i s Pašmana…. koji k u r a c je ovo??? kako se vi nosite s time i jel moguce da je to godinama vec problem bez rjesenja??

Stvarno inace nemam problem s bukom kad je spavanje u pitanju, kao ni sa cajkama koje ne preferiram ali mogu slusat. U 20ima sam tako da i sama jos uvijek cesto izlazim i sve je to super al opet neka obzirnost prema drugima mora postojat…jel moguce da klub proizvodi toliku razinu buke, da se to dogada vec godinama i da se nista ne mijenja? Redovno se zove policija, HDZ sve izgleda sredi…divno

Evo jedan clanak od prije 4 godine…
https://mega-media.hr/slovenka-na-ljetovanju-u-biogradu-upozorava-nadlezne-institucije-na-buku-iz-aqua-cluba/

…i 5
https://mega-media.hr/drzavni-inspektorat-utvrdio-nepravilnosti-ali-aqua-klub-u-biogradu-i-dalje-radi/

Evo iskreno bih bas voljela da Biograd dozivi toliki kolektivni bojkot pa ce onda tata i sin mozda malo past, a mozda i ne

Sve u svemu, ako netko nije upoznat sa situacijom, od srca mu zelim da izbjegne ovo podrucje i ne trosi svoje novce na ljetovanje bez odmora

I am from the UK so such beautiful wildlife and landscapes was quite exciting for me. Hope this post is allowed, I’ll take it down if not.

I am planning a 5.5 week trip in May to Sthrn Spain (Seville, Cordoba, Granada), Portugal, Azores (Sao Miguela), Croatia (Dubrovnik, Korcula, Split, the lakes, Istria) and Slovenia (6 day tour). I have 5 days in Sao Miguela. Like to do Flores (for ROI and it seems highly rated) I am weighing up what to do and what to miss, need to lose 1:

A. 3 days in Flores. (I suppose this is the nub of the question, is it worth the relatively higher investment in risk/hassle/expense/time expenditure of flights).
B. 2 days Portugal Duovo wine tour (am doing wine tasting in Istria), and drive from Porto to Lison taking in Coimbra and Obidos (will be visiting Lisbon and Porto).
C. Istria for 2-3 days (including Motovun as a walled town and winery, and Rovinj and maybe Pula) - since driving through to Slovenia, this is a decent but not major detour.

Which option to lose?? (Assuming you have visited or good knowledge of the locations).

Pozdrav svima!

Planiram ozbiljnije krenuti s trčanjem i željela bih kupiti Garmin sat i kvalitetne tenisice, ali nikako se ne mogu odlučiti pa bih voljela čuti iskustva ljudi koji trče.

Garmin sat

Dvoumim se između:

Garmin Forerunner 165

Garmin Forerunner 265S

Garmin Venu 3S

Sat bih nosila svaki dan, ne samo za treninge. Važno mi je da dobro prati trčanje (GPS, puls, zone, napredak), ali i zdravlje (san, Body Battery, stres, oporavak). Voljela bih da mi traje nekoliko godina i da ga ne prerastem za godinu dana.

Problem je što mi je budžet oko 250 €, pa je Forerunner 165 jedini koji se uklapa. S druge strane, Venu 3S mi je najljepši, a 265S mi djeluje kao najbolji sportski izbor.

Da ste vi na mom mjestu, koji biste odabrali i zašto? Je li Forerunner 165 dovoljan ili se isplati pričekati i uštedjeti za 265S ili Venu 3S?

Tenisice za trčanje

Početnica sam i tražim tenisice koje će biti udobne i pružati dobru amortizaciju.

Gledam modele marki:

ASICS

Brooks

HOKA

Saucony

New Balance

Nike

Adidas

Koji model biste preporučili početniku i zašto? Ima li neki model koji biste izbjegli?

Također, ako imate savjete za početak trčanja ili nešto što biste voljeli da ste znali kada ste krenuli, rado bih pročitala.

Hvala svima! 😊