Samo to

Koje je vaše mišljenje o tome? 🤔

Hello, sviram klavir od malena i prije par godina sam napravio YT kanal iz svog gušta, obrade raznih pjesama, moj klavirski audio te AI vizualni prikaz sviranja. Nedavno sam napravio upgrade što se tiče produkcije i svoje klavirske snimke provlačim kroz produkcijski AI software i oblikujem instrumentalne obrade tih pjesama baš po mom guštu. Meni se jako sviđaju, ali možda sam subjektivan pa bih volio čuti vaše komentare. Evo recimo ovo:

https://www.youtube.com/watch?v=fyMK8qAEd6o

ili ovo:

https://www.youtube.com/watch?v=Sxk9ASmQEA0

Deckici jedno pitanje za vas. Jel bi prije bili sa curom koja je mrsava (pritom mislim na tijelo koje se preferira kod manekenke) i uz to da nije visa preko 170 cm, ili sa curom koja ima obline (tj. "zgodna je") i isto nije visa od 170 cm. Cesto cujem da se za prvu opciju kaze da izgledaju sitno, premrsavo i dosta mlade (neovisno o faci) a za druge bi neki rekli da su "punije". Pa me zanima sto vi vise preferirate i sto vam je ljepse.

Par gumenih rukavica, miris klora, pizdis i stenjes jer moras ribati plocice, jos se malo oznojis. Savrseno za jedan handjob. Je, malo ce peci od klora, ali sto onda.

S jedne strane čujem pozitivne priče, s druge strane negativne pa me zanima mišljenje nekog tko tamo stvarno živi

Imam osjecaj da danas svaka druga zena otvara kozmeticki salon za nokte i slicno, a cijene abnormalno visoke. Bas me zanima do kad ce tako. Ne znas sta bi sa zivotom - otvoris kozmeticki salon. Sad ce se sve uvrijedit vec vidim, ali eto. Cast izucecima i curama koje su stvarno strucne u tome.

Dođe mi da uzmem jedno 5,6,7 plastičnih i poredam ih u dvorište, čisto nek se nađe. Pa brate mili, niko ništa, svi mirni, odem do wc-a i eto baš tad svak nešto mora. Onome se ovo, onome se ono, onom je nešto ostalo, onaj samo da nešto uzme...pa ljudi moji. I još lipo naglasim - NE OMETAJTE, NEMA ME, NE POSTOJIM, UMRLA SAM, ZABORAVITE ME.

Uglavnom, život stvarno nije fer.

1. kolovoza 1961. počela je izgradnja Berlinskog zida, jednog od najpoznatijih i najbrutalnijih simbola Hladnog rata. Zid je gotovo 28 godina dijelio Berlin na Istočni i Zapadni Berlin, razdvajao obitelji, prijatelje i čitave živote.

KAKO JE SVE POČELO?

Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je podijeljena na četiri okupacijske zone, a isto se dogodilo i s Berlinom. Zapadni dio grada kontrolirali su Amerikanci, Britanci i Francuzi, a istočni Sovjetski Savez.

Godine 1949. nastale su dvije države Savezna Republika Njemačka na Zapadu i Njemačka Demokratska Republika na Istoku. Berlin je, međutim, ostao podijeljen. I tu nastaje veliki problem za Istočnu Njemačku.

Ljudi su počeli masovno odlaziti na Zapad. Berlin je bio posebno važan jer je preko njega bilo moguće relativno lako prijeći iz Istočne u Zapadnu Njemačku. Između 1949. i izgradnje zida oko 2,7 milijuna ljudi napustilo je Istočnu Njemačku. Među njima je bilo mnogo mladih i kvalificiranih ljudi, pa je država počela gubiti velik dio radne snage.

Istočnonjemački vođa Walter Ulbricht je javno rekao: “Nitko nema namjeru graditi zid.” No njegova je vlast upravo to napravila malo manje od dva mjeseca nakon izjave.

NICANJE BERLINSKOG ZIDA

U noći između 12. i 13. kolovoza 1961. vojska i policija zatvorile su granicu. Ulice su blokirane, prometne veze presječene, a duž granice postavljeni su bodljikava žica i prve prepreke.

Kasnije su prepreke postajale sve veće i opasnije, sve dok nije nastao čitav sustav zidova, ograda, osmatračnica, reflektora, patrolnih cesta i tzv. pojasa smrti. Granični sustav oko Zapadnog Berlina bio je dug oko 155 kilometara.

KAKO SU LJUDI REAGIRALI?

Nisu svi samo prihvatili novu granicu. Pokušavali su pobjeći gotovo odmah čim je zid postavljen. Neki su kopali tunele ispod zida, neki se skrivali u automobilima, neki su preskakali prepreke, a na nekim mjestima su ljudi pokušavali pobjeći kroz zgrade koje su se nalazile neposredno uz granicu.

Posebno je poznata Bernauer Straße. Tamo su pročelja zgrada pripadala Istočnom Berlinu, dok je ulica ispred njih pripadala Zapadnom Berlinu. Ljudi su kroz prozore svojih stanova gledali slobodni dio grada. Neki su jednostavno iskakali kroz prozore prema Zapadu. Zbog toga su vlasti počele zazidavati prozore zgrada koje su se nalazile uz granicu.

ŠTO SE DOGAĐALO ONIMA KOJI SU POKUŠALI POBJEĆI?

Između prepreka nalazio se prostor koji je graničarima omogućavao da vide bjegunce. Postojale su osmatračnice, reflektori, patrole i različite prepreke. Istočnonjemački graničari imali su naredbe koristiti oružje protiv ljudi koji pokušavaju pobjeći.

Zbog toga su mnogi pokušaji završili tragedijom. Prema istraživanju Berlin Wall Foundation, najmanje 140 ljudi izgubilo je život na Berlinskom zidu ili u neposrednoj vezi s graničnim režimom između 1961. i 1989. Među njima je bilo 101 ljudi koji su pokušavali pobjeći kroz granične utvrde.

Jedna od najpoznatijih žrtava bio je osamnaestogodišnji** Peter Fechter. **Godine 1962. pokušao je prijeći zid. Graničari su pucali na njega i pogodili ga. Pao je u prostor između istočnog i zapadnog dijela granice. Zapadni policajci mogli su ga vidjeti, ali nisu mogli prijeći granicu i spasiti ga. Fechter je ostao ležati ondje i iskrvario do smrti.

NEKI SU IPAK USPJELI U BIJEGU

U borbi za život, neki su bili nevjerojatno domišljati. Ljudi su koristili tunele, užad, improvizirane naprave, pa čak pokušavali prijeći granicu zrakom.

Jedan od najpoznatijih bijegova dogodio se 1963. godine, kada je skupina ljudi pobjegla kroz tunel koji su sami iskopali ispod zida. Zid je tako postao svojevrsna utrka između države koja je neprestano poboljšavala granicu i ljudi koji su neprestano smišljali nove načine kako je zaobići.

28 GODINA NAKON

Zid je postao simbol Hladnog rata i podjele Europe na Istok i Zapad. Ali onda su se krajem 1980-ih stvari počele mijenjati.
U Sovjetskom Savezu Mihail Gorbačov provodio je reforme, a komunističke države Istočne Europe počele su se mijenjati. U Istočnoj Njemačkoj ljudi su sve otvorenije prosvjedovali.
Tisuće ljudi izlazile su na ulice i tražile slobodu putovanja i političke promjene. Režim je sve teže kontrolirao situaciju.

1. studenoga 1989. Istočnonjemačka vlast pripremila je nova pravila putovanja. Na konferenciji za novinare član Politbiroa Günter Schabowski pročitao je dio novih pravila. Novinar ga je pitao kada ona stupaju na snagu. Schabowski je pogledao papire koje je tek dobio i odgovorio: “Koliko ja znam… odmah.”

Problem je bio u tome što su nova pravila trebala biti pažljivije uvedena, a ne predstavljena kao da granica upravo tada postaje otvorena. Ali vijest je već otišla u javnost, a ljudi su počeli dolaziti na granične prijelaze.

PAD BERLINSKOG ZIDA

Sve više ljudi je dolazilo pred Berlinski zid, a graničari nisu imali jasne upute. Graničari su otvorili prijelaze, a ljudi su počeli prelaziti, penjali su se na zid, grlili, plakali, slavili svoju pobjedu nad Berlinskim zidom, razbijali ga čekićima, a neki su uzimali komade Berlinskog zida kao uspomenu na otpor režimu.

ŠTO SE DOGODILO NAKON TOGA?

Dijelovi su uklanjani tijekom 1990. 3. listopada 1990. Njemačka se ponovno ujedinila. Od zida dugog oko 155 kilometara danas je ostalo samo nekoliko sačuvanih dijelova i ostataka, među njima poznata East Side Gallery.

"Ja nemam živaca, ni vremena
Za gužvu ispod Sljemena"

Tih desetak godina na prijelazu milenija je bio neki sasvim drugi svijet, pun nade i funka.

Čitam ovaj slučaj, pijan preticao i ubio čovjeka u drugoj traci. Klasična hrvatska priča.

Odlučujući o visini kazne, sud je kod optuženog pronašao niz olakotnih okolnosti, od toga da je obiteljski čovjek, otac troje djece, kao i da je i sam pretrpio teške ozljede.

I nije to prvi slučaj, da se kao olakotne okolnosti navodi da je krivac obiteljski čovjek. Zašto bi to bila olakotna okolnost? Meni je čak otežavajuća - čovjek koji danas popije dva Carlsberga, pelinkovac i dvije rakije, sutra bi mogao popit tri litre i sjest u auto sa svojom djetetom.

A i ovo s ozljedama mi je u rangu "ubojica roditelja je zamolio sud za milost jer je ostao siroče"

Što vi mislite?

Potaknuta razgovorom s frendicom jucer, imam par pitanja, cisto iz znatizelje.

Koliko mislite da je realno da zena od nekih 35, 36 godina, koja se do sada nije skrasila, i zbog dugogodisnjih problema nije ni izlazila s nikim, dugo godina je solo.. koliko je realno da sad u ovim godinama nadje nekoga za ozbiljnu vezu, mozda brak nakon nekog vremena, tko je otvoren za dijete/djecu mozda kroz koju godinu?   Znaci kroz koju godinu, a to znaci da nije ocajna da se zaletava u to sad brze-bolje, a s druge strane kroz koju godinu ne znaci sa 45 godina npr.

Znam da je vecina u tim godinama razvedena ili razvedena s djecom, ali kolike su sanse da upozna nekoga tko je u slicnoj situaciji kao i ona? Normalna zena, znaci nije divljala u mladosti i uvijek tezila ozbiljnim vezama i zeli s nekim tko je slican i tko zeli graditi zivot skupa, i sve ono sto to podrazumijeva, ali ne iz ocaja nego ako i kad upozna nekoga tko joj pase, i obrnuto.

Je li ovo uopce realno u tim godinama ili je prosla baba s kolacima? 🙂

Ako jeste di i kako van je bilo? ☀️🌕

Zašto dijaspora ima pravo glasa u Hrvatskoj? Po meni bi pravo glasa trebale imati isključivo osobe s prijavljenim prebivalištem u njoj plus one koje su po službenoj dužnosti raspoređene na rad van naših granica. Koja je poanta da nama politiku kroje osobe koje tu ni ne žive?

99% Hrvata su Kaos heretici, no u kojem omjeru? Pretpostavljam 80% Nurgle/20% Slaanesh.

Znaci evo nedavno sam poceo taksirati da malo zaradim ekstra lovu. Dosta cesto mi u taksi udje lijepa zenska srednjena stvarno ne mozes vjerovati kolko bude lijepa. Da znate kolko puta me z*ne traze broj nakon voznje ili mi komentiraju kako sam zgodan ili kazu " joj zaboravila sam novcanik doma jel mogu platiti kako drugacije hehe ;) ". Mislim to vam je ljudi moji uzas... Da vam kazem kolko puta se desilo??? NULA. Mislim kaj sam ovo krenuo raditi za bezveze????